Divovske kompanije rade ono što mala privredna društva ne mogu – beže u tzv. “poreske oaze“. Iz tih razloga je američka ministarka finansija Dženet Jelen dala u aprilu predlog globalne minimalne poreske stope. Iako je takva vrsta reforme odmah naišla na otpor, do dogovora će najverovatnije doći.

Sastavljanje poreskih izveštaja multinacionalnim privrednim društvima zadaje mnogo posla i problema. Za razliku od pojedinaca, divovske kompanije često su aktivne na širem području pa samim tim novac i profit mogu prebacivati gde im odgovara. Najčešće biraju tzv. „poreske oaze“ u kojima ne plaćaju naknadu. Rezultat toga je pad poreskih stopa za velike kompanije širom sveta.

Otkrića da su veliki koncerni, kao npr. Google ili Apple, tako izbegavali plaćanje poreza negativno je odjeknulo u javnosti. Iako pritom naglašavaju da se pridržavaju svih „nacionalnih i međunarodnih pravila“ kao što su poreske olakšice koje su u nekoj zemlji potpuno legalne, ne znači da je takav način poslovanja ispravan i legitiman.

REALNOST U PLAĆANJU POREZA

Evropska komisija je pred sudom u Luksemburgu u maju 2021 od kompanije Amazon tražila doplatu poreza, ali je sud EK-a presudio u korist Amazona. Slično je prošao i proces protiv Apple-a zbog neplaćanja poreza u Irskoj – i tu je EU ostala praznih džepova.

Realnost u plaćanju poreza još je bizarnija pa su tako poreski obveznici Luksemburga kompaniji Amazon koja tamo ima svoje sedište za Evropu, odobrili 56 miliona evra povrata poreza iako je Amazon povećao svoj promet za trećinu.

POSTIGNUT „DOGOVOR VEKA“

Ministri finansija grupe zemalja članica G7 tvrde kako su postigli „dogovor veka“ – Sporazum o globalnoj i minimalnoj poreskoj stopi od 15%. Sličan sporazum postignut je i nakon Prvog svetskog rata u Ligi naroda kada je utvrđeno kako će kompanije plaćati porez tamo gde im je fizički sedište. Sporazum je prihvaćen od strane gotovo svih država i pretpostavka je svih sporazuma o međunarodnoj trgovini – sve do danas.

Ministri finansija zemalja članice G7 usaglasili su se u jednom: načelo „sedišta“ treba da bude zamenjeno načelom „prometa“. Sama srž dogovora leži u jednostavnosti i pravednosti: kompanije će plaćati porez tamo gde ostvaruju promet, bez obzira na njegov oblik. To znači da će, primera radi, Google ili Facebook plaćati Nemačkoj porez na dobit jer u toj zemlji prikupljaju podatke i ostvaruju prihode od prodaje reklama.

Inicijativu za dogovor prva je izrazila nova ministarka finansija SAD-a Dženet Jelen. Iako su ona i novi američki predsednik Džozef Bajden zahtevali poresku stopu od 21%, mnogima je ona bila previsoka. Britanski ministar finansija Riši Sunak isprva se dvoumio, ali mu je pomogla računica univerziteta Oksford prema kojoj polovina međunarodnih kompanija koje imaju sedište u Velikoj Britaniji ne plaćaju ni penija poreza.

PORESKA REVOLUCIJA

Nemački ministar finansija Olaf Šolc oduševljen je novom „poreskom revolucijom“, kako ju je i sam nazvao, iako će nemački proizvođači automobila porez plaćati Kini – jer je upravo ona njihovo najveće tržište. Prema proceni ministra, oko 50 milijardi dolara godišnje će pristići u blagajnu Berlina kao rezultat nove poreske reforme.

Promena samog načela plaćanja poreza u svakom slučaju traži međunarodni dogovor. Zemlje članice G7 ostavljaju prostor za dogovor oko detalja, a velikI korak biće napravljen ukoliko dogovor usvoje SAD, Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Japan, Italija i Kanada.

Kina takođe predviđa pozitivan ishod dogovora. Kina je veliki izvoznik, ali može da računa na prihode od prometa na svom velikom tržištu.

Dogovor neće proći glatko, pa tako među članicama Evropske unije ima i protivnika načela. Najglasnija u tome je Irska, a za njom ne zaostaju ni Holandija i Luksemburg – članice „prijateljskih“ poreskih stopa.

Takmičenje zemalja širom svetu u sve nižim porezima ne vodi ka dobrom. Nemačka je osamdesetih godina oporezivala kompanije stopom od 60%, danas ona iznosi oko 30% ,dok je u proteklih nekoliko decenije u SAD-u poreska stopa pala sa 50% na 25%.

Države bi trebalo da teže zajedničkom dogovoru jer takmičenje u što nižem porezu dugoročno ne ide u prilog ni jednoj od država.

Iako su čelnici svesni da neke zemlje sveta nikad neće pristati na takvo načelo, reforma i postizanje dogovora su nužni.

SRBIJA PRI DNU TABELE

Srbija je po svojim stopama poreza na dobit pri dnu tabele. Upoređujući stopu poreza na dobit u Srbiji sa porezima u zemljama Evropske unije, nižu stopu imaju Irska (12,5%) Bugarska(10%), Hrvatska (10%) Mađarska (9%), dok u Europskoj uniji prednjače Francuska i Nemačka sa stopama poreza na dobit pravnih lica od 30%.

Stopa poreza na dobit pravnih lica u Srbiji iznosi 15%.

Stopa poreza na dobit po odbitku u Srbiji je ipak malo drugačija, a definisana je članom 40. Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Plaća se na kamate, dividende, udele u dobiti, autorske naknade i naknade za druga prava intelektualne svojine, za usluge istraživanja tržišta, poreskog i poslovnog savetovanja, i naknade od zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari na teritoriji Republike Srbije.

Porez po odbitku plaća se po stopi od 20% na sve prihode koje nerezidentna lica ostvaruju od rezidentnih pravnih lica, osim ukoliko sa državom nerezidentna koji ostvaruje prihod Srbija nema potpisan Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja.

ŠTO NOVI SPORAZUM PREDSTAVLJA ZA SRBIJU?

Prema dogovoru članica G7, nakon što na deo dobitka plate porez na dobit u zemljama gde je dobit ostvarena, razliku do minimalnih 15% multinacionalne kompanije plaćaće u zemlji osnivanja.

S obzirom na to da je Srbija značajni uvoznik, oporezivanje po mestu ostvarivanja dobiti bi moglo imati pozitivne poreske efekte na državni budžet. Suprotno tome, srpske IT kompanije, koje većinu svojih prihoda ostvaruju na inostranim tržištima verovatno neće uopšte puniti državnu kasu po osnovu poreza na dobit.

Pozitivni i negativni učinci ovog dogovora još uvek nisu dovoljno istraženi, međutim, kao i u ostatku sveta sa sobom će doneti razmišljanje o potrebnim promenama.